Sinergija 2

Prema A. P. Chekhov and F. G.  Lorca:

Preview (press):  4. lipnja 2009., HKD,  Rijeka,  20.00
Premijera: 5. lipnja 2009., HKD,  Rijeka,  20.00
28. lipnja 2009.  PATOSoffIRANJE, Smederevo, Srbija
Repriza: 28. listopada 2009. HKD, Rijeka, 19:30
Repriza: 09. lipnja 2010. HKD, Rijeka, 20:00

Autor, redatelj, dramaturg: Zvonimir Peranić
Kostimografija: Kristina Nefat
Glazba: Enver Krivac, Ivan Šarar,Tomislav Ćurković
Suradnica za pokret: Ivana Peranić
Frizure i šminka: Ksenija Nakić-Alfirević
Rasvjeta: Dalibor Fugošić
Scenografija: Maja Lakoš Hlavica, Zvonimir Peranić
Audio montaža: Arexx
Tehničarke scenografije: Petra Kožar, Iva Santini, Koraljka Jukić
Stage manager: Hrvoje Mijočević

Izvođači: 
Tamara Debeuc, Gordana Kovačević, Bojan Novaković, Ivana Peranić, Sandra Žuvela, Jevgenij Conar, Jelena Čaušević, Ivana Janković, Vid Matić, Hrvoje Mijočević, Alma Murić, Jasmin Musulin, Anja Petaros, Petra Zaverski

Glasovna interpretacija:
Adela: Nina Viškanić
Amelija: Hana Dagostin
Bernarda: Lara Ritoša Roberts
Ivanka: Mirta Vranješ
Irina: Jelena Lopatić
Martirija: Maja Stepančić
Maša: Gordana Brkić
Olga: Nikolina Deranja
Poncija: Gordana Kovačević
Višnja: Ana Bogadek
Vojko: Hrvoje Tojčić

Sinergija opisuje komplementarne aktivnosti čiji je učinak veći od zbroja pojedinih dijelova. Drugim riječima, jedan plus jedan jednako tri. Iz te perspektive pristupilo se kazališnim predstavama Sestre i Nula – treći fraktal kao tvorbama u kojima su se pokušali pronaći osnovni gradbeni elementi, nedjeljive komponente na koje su se onda primijenila načela dekonstrukcije i ponovnog sastavljanja.

Upravo Nula s temom ograničenosti čovjeka Prostorom i Vremenom može se uklopiti u zatvorene (ograničene) situacije Čehova i Lorce.  Rastavljen pa ponovno sastavljen tekst u predstavi Sestre, ponovno se rastavlja (ovoga puta s ostalim elementima kazališnoga čina: glazbom, svjetlom, zvukom, kostimom) te se montira, ali i spaja s fragmentima Nule – trećega fraktala.

Cilj je ponovno perceptivno mijenjanje originalnih predstava u sinergičnome učinku, odnosno dodavanje Čehovu i Lorci ideje ograničenosti iz predstave Nula iz 1994.