Kritike

• 
• 

Političko je problematiziranje iznijela i sjajna predstava Zastave. (...) Uz vrlo moćnu glazbenu pozadinu izvođačica (Ivana Peranić) s crnom zastavom, koju grčevito drži u rukama, polaganim, usporenim mimskim kretnjama u dugoj krvavo – crvenoj haljini prolazi iz prostora bijele, brašnaste površine; zatim prolazi zlatnom, novčanom površinom, i mimskim pokretima kojima simbolički ukazuje na otpor kretanju dolazi do zemljane površine. Očito da se radi o obrtanju poznte Delacroixove slike Sloboda predvodi narod, gdje u tom mundus inversusu sloboda više n nosi crvenu zastavu, već crnu zastavu etičkoga mrtvila.

Suzana Marjanić, Zarez, XII / 289-90, 2. rujna 2010.  

Već se iz naslova može iščitati temeljni autorski princip za kreiranje dojmljivih slika kojima obiluje predstava. (...) Odlika predstave svakako su odlične izvođačice, tehnički precizne i izražajne (Atsuko Furuta i Ivana Peranić op.autora), kao i vješto balansiranje između motiva mitova i današnjice (režija i dramaturgija Zvonimir Peranić) s nekoliko bogatih i impresivnih scena.

Jelena Mihelčić, Kawasaki na Korzu, Vijenac, Godište XV, broj 350, 19. srpnja 2007.

Riječki Teatar Rubikon je kazališna skupina po mnogočemu jedinstvena među hrvatskim grupama, koje se bave novim, drugačijim promišljanjem teatra i jedina grupa koja se sustavno i temeljito bavi pokretom kao oblikom kazališnog izraza. Teatar Rubikon u svom je bavljenju pokretom pokazao izuzetnu zrelost.  

Vlatka Kolarović

S predstavama Teatra Rubikon komunicirate oslobođeni potrebe za racionalnim interpretiranjem onoga što vidite i čujete. Od vas se očekuje da se prepustite toku svijesti, podražajima vaših osjetila i nejasnim osjećajima. Dopustivši si takvo polu(pod)svjesno perciptivno stanje iznenada – u prividno hladnoj i matematički proračunatoj dinamizaciji prostora tijelima manipuliranim do objekta  - prepoznajete sebe, svijet, tugu i poeziju.

Marin Blažević, Nenagrađeni trud Riječana, Novi List, 02. lipnja 1997.

Glavna točka programa u sklopu hrvatske selekcije proteklih dana bio je nastup Teatra Rubikon. U kontekstu festivala koji se imenuje kao 'vizija budućnosti' Teatar Rubikon je ponudio zanimljivu likovno-glazbenu dimenziju komunikacije. 

Nataša Stipanov 

Biomehanika je samo jedan aspekt Peranićeva rada. Fizičar u njemu nadahnjuje ga kaotičnim gibanjem Brownovih čestica, ali i čudesnim rasporedima koje dirigiraju zakonitosti magnetskog polja. Tijelo u prostoru ujedno je i objekt i subjekt. Objekt je u odnosu na druge i na ostale scenske kodove (zvuk, svjetlo). Subjektno je u svom malom prostoru djelovanja koje ga čini suigračem u zajedništvu.

Dalibor Foretić

Riječ je o studioznom i discipliniranom pristupu, te shvaćanju kazališnog posla prije svega kao namjerne postave teško rješivog problema koji se kazališnim istraživanjem pokušava riješiti. Tako nastaju osebujne i samosvojne predstave.   

Lada Ćale Feldman

Nula je furiozni nalet pokreta, svjetla i zvuka koji jednakim brzim i iscrpljujućim tempom traje od početka do kraja ovog kazališnog komada koji je na granici baletnog i(ili) dramskog izraza. Jednom riječju: efektno! 

Edo Juraga

Maštovita koreografija novih i iznenađujućih rješenja, zanimljiv “ples kulisa” i adekvatna glazba ponudili su zanimljivu, lijepogledu predstavu mogućeg konstruktivističkog predznak,a ali i domišljatog redateljskog i koreografskog rukopisa.         

Davor Mojaš

Nula – beskompromisni tjelesni, biomehanički teatar.            

M. Kalajžić

Snažna, promišljena i neobično zrela predstava.              

Vlatka Kolarović

Osobito stvorena predstava, zasigurno potrebna riječkoj kulturnoj sceni. 

Irena Čorak

Riječ je o predstavi koja se svojom vrijednošću mogla uvrstiti u Tjedan suvremenog plesa održanog u Zagrebu.  

Gordana Ostović

Nula je odlučan i odličan pokušaj upozoravanja i privikavanja naše kazališne publike na “otvoren” jezik fizičkog teatra, izazovne asocijacije što ih potiču sraz i sklad pokreta i zvuka.             

Marin Blažević

Sustavnost njihova rada već ih može označiti kao jednu od osobenosti ne samo riječke kazališne scene.

Dalibor Foretić

Uz dvije glumačke tehnike (mimu i biomehaniku), Rubikon u svojim predstavama primjenjuje i načela fizikalnih teorija, po čemu se izdvaja kao jedinstvena pojava na hrvatskoj kazališnoj sceni. (…) Rastavljanjem i ponovnim sastavljanjem geometrijskih oblika, koji postaju dinamički element predstave, Peranić gradi vizualno atraktivne pokretne slike.  

Kim Cuculić

 O InterNetWorku

U rastućoj napetosti nastajale su sve složenije strukture tijela, koje u fascinantnom finalu spajaju sve izvođače u asemblaž što gotovo doslovce lebdi u zraku.

Dalibor Foretić

Prvi put u nas, sustavno primjenjujući teoriju kaosa na kazališni čin, Peranić se pokazao vrlo uspješnim u spajanju naizgled kaotičnih slika u čvrstu strukturu pokazujući da se svaka improvizacija zaustavlja u točki ‘uređenog nereda’ (tzv. deterministički kaos), a ljudski odnosi ostaju zarobljeni u okvirima suvremenih medija prenošenja informacija koji su od ljudi stvorili strojeve i uništili svaku individualnost.    

Vlatka Kolerović

Uvježbanošću i vještinom tijela može se sugerirati kaos podsvjesnoga te izbjeći sva pitanja i odgovore.        

Anatolij Kudrijavcev

O D E-motion(s)

Prostor za igru bio je okružen velikim staklenim posudama za vodu. Prevladavajući osjećaj predstave i jest zapravo dinamika, gibanje u ustajalosti, stvaranje osjećaja i njihovo neprestano potiranje.             

Dalibor Foretić

O Aspektima Alise

.... njezina je zemlja čuda onkraj zrcala postvarena u krajnjoj apstraktnosti i neoznačenosti prostora koji oblikuje jedino oneuobičavajuće svjetlo. (...) Za razliku od dosadašnjih projekata koji su bili obilježavani otvorenošću, isijavanjem energije ‚Aspekti Alise’ su u cjelini gledano ta zatvorena forma koja implodira u unutarnjim ispražnjavanjima. 

Dalibor Foretić

O Katarini na travi

U 'Katarini na travi', nazvanoj po Katarini Medici, ali očito nadahnutoj filmom 'Kraljica Margot' P. Chereusa, redatelj je zadao aleatornost prostora, osposobivši izvođače da ostvaruju plesačke zamisli u suodnosu s publikom koja se, kao na ladanjskom pikniku, slobodno kretala među njima. Opuštenost publike bila je kontrapunktirana režečim užasom pokreta ostvarenog punom samokontrolom, koja ih je izdvajala iz mase.  

Dalibor Foretić

Predstavom dominiraju nagli rezovi svjetla i mraka, te modeliranje prostora kroz izmjenu funkcije slike. Upečatljiva je i originalna glazbena kulisa. 

Milka Šćulac